PRIREDIO I IZDAO
HRVATSKI DRŽAVNI URED ZA JEZIK
DRUGO IZDANJE
ZAGREB 19 4 2.
Ovu knjigu sastavio je uz suradnju članova Hrvatskog državnog ureda za jezik član Ureda A. B. Klaić
==================================================
«UNION" GRAFIČKO-NAKLADN1 ZAVOD D. D. — HEINZELOVA UL. 33
===================================================
3. lipnja 2005. sjedila sam sa prijateljicama u jednoj staroj kavani, kad mi je prisao konobar i ponudio jednu staru, pozutjelu knjizicu od 135 stranica.
Kad sam procitala naslov, Koriensko pisanje, drugo izdanje 1942. pozeljeh je uzeti za sebe, ali konobar mi pojasni, da je knjigu, u kojoj je bila i fotografija jednog domobrana i pismo od 4.III.1944. napisano u Zagrebu, vjerojatno kceri, nasao u jednom potkrovlju kojeg je cistio, i da je zeli uruciti obitelji. Sada trazi adresu, jer je cuo da ovdje zivi njegov brat ili rodjak (nije siguran).
Mi smo za stolom nastavile sa nagadjanjem i izracunale da bi djevojcica «iz pisma», kojoj je tata najprije poslao citanku, slovnicu i penkalu, sada salje i pravopis - danas trebala imati sedamdesetak godina.
Konobar je kroz to vrijeme posluzivao ostale goste, a kad se ponovno zaustavio uz nas stol kazao mi je, da mi ne moze dati knjigu, da je mora cuvati i da je nezgodno davati je bilo kome. Nisam popustala, ponudila sam osobnu iskaznicu, vizit- kartu, pa i prihvatila da posudba bude samo na jedan dan!
Tako je «pao» dogovor, knjigu sam dobila na jedan dan, a u njoj i fotografiju domobrana i pisamce upuceno kceri.
Konobar je zauzvrat trazio da knjigu Koriensko pisanje prenesem na CD, sto sam obecala i ucinila.
Isti dan sam fotokopirala knjigu, vratila je, ali i pronasla adresu i broj telefona obitelji posiljatelja knjige i pisma iz 1944., poslala je konobaru, koji je otisao na adresu i vratio je obitelji.
(Medjutim, nisam pitala, gdje, u potkrovlju koje kuce je nadjena knjiga, no pretpostavljam da je to u kuci, gdje je obitelj, prethodno zivjela. Tada su se kuce nazivale po imenima vlasnika i rado bih prosetala, pogledala je, onako izvana, zamislila djevojcicu, kako cita tatino pismo, kako uci i ceka da se tata vrati…a on joj pise «kako u Zagrebu 4.III.1944. pada gusti snijeg i kako je to dobro, bolje nego da padaju bombe…!)
Proslo je puno godina, Koriensko pisanje ostalo je kod mnogih (nasih starih) i do danas u upotrebi, drugima pak nostalgicno sjecanje, nesto mladjima - tek znatizelja.
Zbog svega sto danas citamo, slusamo i vidimo, zbog nesuglasja na podrucju hrvatskog jezika i pravopisa, pozeljno bi bilo, udzbenike hrvatskog jezika odrediti zakonskim odredbama i ministarskim naredbama, kako je to lijepo i jasno uredjeno 1941. godine.
A ne, da se na ulicama Zagreba anketiraju prolaznici koji iznose svoje misljenje o tome, koji bi pravopis trebali uciti njihova djeca.
Pa, procitajmo te naredbe i odredbe i prolistajmo KORIENSKO PISANJE.
KORIENSKO PISANJE
